Izložba Josipa Vanište, travanj - lipanj 2013., MSU Zagreb, kustosica Nada Beroš

Kao posljedica jedne slučajne 'frojdovske omaške' u elektronskoj pošti između umjetnika Josipa Vanište i Nade Beroš, kustosice njegove izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti, izložba o kojoj je riječ ponijela je naziv Ukidanje retrospektive, što će se potom, iako posve nenamjerno, pokazati nazivom vrlo adekvatnim načinu na koji je 'ukinuta retrospektiva' od strane oba aktera u ovom pothvatu zamišljena i ostvarena. Vaniština izložba, naime, već u samom polazištu nije koncipirana kao standardna muzejska retrospektiva u kojoj je umjetnikov opus razmatran vremenskim slijedom nastanka pojedinih etapa, nego je u postavu i u publikaciji koja prati izložbu umjetnikova ostavština predočena i obrađena po pojedinim problemskim područjima narušavajući time strogu kronologiju i podjelu toga opusa po fazama i tipologijama predgorgonskog, gorgonskog i postgorgonskog razdoblja.

Tako je potisnuta i gotovo da je poništena dotad u nekim tumačenjima naoko kontradiktorne Vaništine slikarske i izvanslikarske produkcije često uvriježena podjela po 'dva ključa' interpretacije. Dovedena je u sumnju pretpostavka o postojanju 'dvojice Vaništa', onog izvangorgonskog i unutargorgonskog, kako bi se sve što je umjetnik uradio napokon stopilo u jednu jedinu, njemu nedvojbeno pripadajuću cjelinu u kojoj su svi njezini dijelovi tek ravnopravne i punopravne čestice jednog integralnog - od najranijih slika i crteža do nedavnih tvorevina u različitim postupcima - posve osobnog 'cjelovitog umjetničkog djela'.